Spread the love

Dok jedem vafle prelivene sirupom i divim se raznobojnim „art nouveau” lepoticama u centru Brisela, ne mogu da ne mislim na “Slobodnu državu Kongo” i ono što se u njoj od 1890. do 1908. godine dešavalo. O čemu je reč?

“Slobodna država Kongo” bila je de facto privatni posed pod kontrolom Leopolda II od Belgije koji je koristio radi eksploatacije resursa (guma, bakar i drugi minerali). Ova para-država postojala je od 1885. do 1908. na području današnjeg Konga i bila 76 puta veće od Belgije.

1874. britanski istraživač Henry Morton Stanley vratio se u Evropu i privukao pažnju svojim izveštajima o bogatstvima kraj reke Kongo. Berlinska konferencija 1884. utvrdila je sfere interesa kolonijalnih carstva u Africi a Leopold II, kralj Belgije dobio je područje Konga na svoje raspolaganje. Leopold II potrošio je ogromnih 20 miliona franaka od 1885. do 1890. kako bi isterao arapske robovlasnike i dobio kontrolu nad Kongom, tako da je u želji za profitom koji će nadoknaditi njegove gubitke krenuo u neumoljivo ceđenje tog područja od bogatstva.

Brisel, fotografija sa izložbe slika u Muzeju grada: Brussels 1946. – 1956.

Zbog izuzetno brutalnog postupanja Belgijanaca sa domorocima i otvorene pljačke zemlje, Slobodna Država Kongo stekla je negativnu reputaciju širom sveta pa ju je nakon abdikacije Kralja Leopolda II – 1908. ukinula i pripojila Belgija.

Ti brutalni zločini inspirisali su Josepha Conrada prilikom pisanja čuvenog romana “Srce tame”. Winston Churchill i Mark Twain bili su takođe jedni od najpoznatijih kritičara ovakvog brutalnog režima.

Eksploatacija kaučuka i slonovače u Kongu se zasnivala na prislinom radu što je za posledicu imalo smrt miliona radnika u toku tih 20 godina. Radnici koji nisu ispunili zadate kvote kaučuka su kažnjavani sakaćenjem (uglavnom odsecanjem šake), paljenjem sela i ubistvima. Čak su i žene i deca radnika koji nisu uspeli da postignu kvotu u proizvodnji kaučuka – kažnjavani odsecanjem šaka! Frederic Wertham procenjuje da je populacija Konga pala sa 30 na 8.5 miliona stanovnika u tom razdoblju.

Deca i žene u Kongu čiji očevi i muževi nisu uspeli da postignu kvotu u proizvodnji kaučuka…

Nemam iluzija da su Pariz, London, Hamburg, Amsterdam, Madrid ili Lisabon sagrađeni bez surove eksploatacije stanovištva u kolonijama. Međutim, ono što se u „Slobodnoj državi Kongo“ dešavalo graniči se sa nacističkim holokaustom nad Jevrejima ili genocidom nad Jermenima u Turskoj 1915. – samo što ova sakaćenja i ubistva nisu bila motivisana verskom ili nacionalnom mržnjom – nego čistom i nepatvorenom pohlepom.

Znam da vam ovakve misli neće pokvariti uživanje u vaflima, čokoladi, lef pivu ili školjama sa pomfritom – i ne treba, ali nije zgoreg prisetiti se povremeno, ne samo u Belgiji, da se iza mnogih blistavih palata, katedrala i bankarskih nebodera – krije „srce tame“ i nečiji znoj, krv i suze.